Fama o specijalnoj proceduri punjenja i tzv ‘formiranje’ baterije potiče iz perioda NiCd (nikl-kadmijum) akumulatorskih baterija gde je postojao takozvani memorijski efekat odnosno moglo se desiti da ako neispražnjen akumulator ponovo puniš posle određenog vremena i više tako ponovljenih ciklusa smanjiš kapacitet akumulatora odnosno skratiš mu životni vek koji je oko 3000 ciklusa punjenja i pražnjenja.
Već kod NiMH (nikl-metal-hidrid baterija to više nije slučaj ali je praksa pokazala da je bolje bateriju isprazniti do kraja (npr na mobilnom telefonu) pa onda napuniti i to je za 10-tak % produžavalo životni vek baterije.
Baterije koje se trenutno koriste u potrošačkoj elektronici uključujući i baterije za laptopove su litijum jonske i one su fabrički formirane, ne zahtevaju nikakav specijalan tretman što će reći: možeš da ih puniš i prazniš kako hoćeš i kada ti patne na pamet.
Uzgred, punjač za mobilne telefone a pogotovo za laptopove su takozvani pametni punjač, elektronski nadzirani i 99% je isključen uticaj korisnika na životni vek baterije.